Konferencija za štampu UPK povodom dvogodišnjice početka pandemije kovida 19 i viška smrtnosti koji je primećen u RS

U Beogradu, 19. mart 2022.

 

Govornici:

dr Vuk Vučić,

Igor Smolić,

prof. dr Zoran Radovanović,

prof. Vesna Rakić Vodinelić,

dr Miloš Bojović,

dr Anđela Gavrilović,

doc. dr Emina Milošević.

 
 
Analiza dve godine pandemije u republici Srbiji – Gde smo i šta smo naučili
Statistička analiza podataka – Igor Smolić 

Statističke analize zvaničnih brojeva umrlih od kovida po danima pokazuju da se podaci ne ponašaju u skladu sa ishodima prirodnih procesa. U junu 2020, u periodu pred izbore, kada se tokom prve tri sedmice desilo da 18 puta umre jedna a 3 puta niti jedna osoba dnevno takvi brojevi ukazivali su da je verovatnoća da se tako nešto desi izuzetno mala. Odstupanja od očekivane distribucije tzv. Puasonove raspodele, a kojoj se povinuju prirodni procesi, su bila statistički značajna, a verovatnoća da dođe do takvog ishoda slučajno je manja od 1 prema 100. U nekim drugim analiziranim intervalima vremena se takođe dobijao rezultat koji je ukazivao na izuzetno male verovatnoće da su zvanični podaci stvarno brojevi umrlih od kovida. Na primer, u toku samo dve sedmice decembra 2020.  analiza je pokazala verovatnoću od 1:29.000, a za 30 dana u februaru i martu 2021. iznosila je 1:5.000.000.000, u septembru 1 prema bilion (milion miliona), a u oktobru 1 prema 10 biliona.

Ovakva odstupanja mogu nastati samo u slučaju manipulacije podacima, i ne mogu se objasniti time da su npr. posledica pogrešnog određivanja uzroka smrti, ili neažurnošću u popunjavanju baze od strane zdravstvenih radnika.

Monitoring varijanti virusa koje su u cirkulaciji nije adekvatan tokom čitave pandemije. Uvidom u međunarodnu bazu sekvenciranih genoma – GISAID znamo da je do sada u svetu sekvencirano preko 9 miliona genoma SARS-CoV-2, od toga u Evropi preko 5 miliona, dok u Srbiji samo 747. Ovakav obim sekvenciranja, u proseku oko jednog uzorka dnevno, nije dovaljan da bi se pravovremeno uočila prisutnost novih visokozaraznih sojeva. Pogotovo, što se podaci često objavljuju i sa više od mesec dana zakašnjenja. 

Za prvi registrovani slučaj soja alfa saznali smo tek 24. januara 2021, iako je uzorak uzet 13. decembra, a tada je već krenuo 4. talas za koji je ta varijanta odgovorna. Kod dolaska varijante delta, za koju se znalo da je već polovinom maja 2021. postala dominantna u Velikoj Britaniji, isto tako se kasnilo sa reakcijom preko mesec dana, a naknadne analize i razvoj 5. talasa ukazuju da je u Srbiji delta postala dominantan soj već krajem juna. Visokozarazni omikron je npr. 14. decembra postao dominantan u UK, a kod nas 20. decembra. Za soj BA.2 imamo samo dva domaća podatka iz sredne januara, a iz tako malog uzorka je gotovo nemoguće zaključiti koliki mu je udeo u cirkulaciji, ali je poznato da je u regionu od 1. marta dominantna ova varijanta.

Na osnovu analize podataka Republičkog zavoda za statistiku višak smrtnosti u Srbiji je zaključno sa januarom ove godine iznosio 51.700, a do danas, po procenama, on već iznosi 57.000. Ovo Srbiju postavlja visoko na listi zemalja sa viškom smrtnosti kada se uporedi sa brojem stanovnika. Gledano na 100.000 stanovnika višak smrtnosti je 830. Bugarska je na oko 1000, a procene za Rusku federaciju i Severnu Makedoniju daju oko 870. 

Za sada je Republički zavod za statistiku objavio uzroke smrti samo za 2020. godinu. U izveštaju je navedeno da je od kovida preminulo 10.356 lica. Višak smrtnosi se za tu godinu procenjuje na 15.220. Ostali uzroci smrti kod kojih je uočljivo odstupanje u odnosu na trend iz prethodnih godina su:

  • Bolesti sistema krvotoka: 3.629 više umrlih
  • Bolesti sistema za disanje: 1.036 više umrlih
  • Simptomi, znaci i patološki klinički i laboratorijski nalazi, neklasifikovani na drugom: 928 više umrlih
  • Tumori (C00-D48): 812 manje umrlih

Na osnovu mesečnih biltena PIO do decembra prošle godine broj isplaćenih starosnih penzija je manji za 30.500 u odnosu na očekivani broj da nije pandemije. Kako je u toj starosnoj kategoriji više stanovnika nego primalaca starosne penzije (1,4 miliona prema 1,1 milion), može se proceniti da je u Srbiji zbog epidemije umrlo 38 – 39 hiljada stanovnika starijih od 65 godina. 

Epidemiološka analiza – prof.dr Zoran Radovanović

Procena uspeha bilo koje akcije, pa i protivepidemijske borbe, meri se prema postignutim rezultatima. Tako posmatrano, Srbija je katastrofalno loše prošla u sprečavanju i suzbijanju kovida 19 tokom prethodne dve godine. Prema kredibilnim uporednim podacima, od početka aprila 2020. do kraja januara 2022. u Srbiji je umrlo 53.540 osoba iznad očekivanih vrednosti. Sledstveno, sa „viškom smrtnosti“ od osam na hiljadu nalazimo se na sramnom drugom mestu u svetu, odmah iza Bugarske. Normalno bi bilo da tako crna statistika pokrene pitanje odgovornosti za nesumnjivo učinjene propuste.

Najkraće rečeno, uzroci našeg poraznog suočavanja sa kovidom 19 svode se na sledeće:

  1. Potpuna nepripremljenost. 
  2. Organizacioni haos. 
  3. Neshvatanje situacije. 
  4. Pogrešno odabrani prioriteti.
  5. Lutanje iz jedne krajnosti u drugu. 
  6. Ignorisanje zakonskih propisa predviđenih u takvim situacijama. 
  7. Potpuna dominacija ogoljene političke koristoljubivosti nad interesom očuvanja narodnog zdravlja. 
  8. Uključenost lekara iz KŠ u propagandne aktivnosti vladajuće stranke. 
  9. Grubo i uporno krivotvorenje podataka kako bi se situacija prikazala boljom, a vlast uspešnijom. 
  10. Demagoški razlozi su diktirali politiku spontanog prokužavanja.
  11. Stvaranje ambivalentnog odnosa prema vakcinaciji. 
  12. Surov obračun vlasti sa kritički raspoloženim lekarima. 

Takve greške se ne praštaju. Jedne od najblažih mera u Evropi imale su za posledicu (skoro) najveću smrtnost u svetu.

Pravni aspekti pandemije Kovid 19 u republici Srbiji – prof.dr Vesna Rakić Vodinelić

U toku upravljanja pandemijom pravni poredak Srbije u celosti je zaobiđen, tj. nije primenjen.

  1. Dva primenjiva izvora prava –  Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Zakon o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama nisu ni delimično primenjivani, a morali su biti.
  2. Činjenica da ova dva zakona, primerena situaciji pandemije,nisu bila primenjena rezultirala su time da su kontrolu nad zarazom, predlaganje i donošenje, kao i sprovođenje mera prevencije i zaštitnih mera, sprovodili nenadležni i nekompetentni organi. Osnovna nadležnost za predlaganje i donošenje odluka, po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, pripada stručnim i uglavnom nepolitičkim organima. To su: Republička komisija za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti, Institut za javno zdravlje Srbije sa područnim institutima i ministar zdravlja. Sprovođenje donetih odluka spada, po Zakonu o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama, u nadežnost Republičkog štaba za vanredne siruacije sa područnim štabovima, inspektorata i policije.
  3. Svesnim izbegavanjem primene osnovnih izvora prava u ovoj oblasti, nadležnost je preuzela Vlada, koja je imenovala mešoviti organ – Krizni štab kojim delom čine lekari, a delom političari. Sastav ovog tela i danas je neizvesan, budući da su imenovani i tzv. savetnici, koji su se češće od prvobitno imenovanih članova, oglašavali u javnosti. Na čelu Štaba nalazi se ličnost bez medicinskih kompetencija – predsednica Vlade. Pored ovog kriznog organa, obrazovan je i organ za donošenje ekonomskih odluka povezanih sa pandemijom, na čijem čelu je predsednik Republike, takođe ličnost bez kompetencija u oblasti ekonomije.
  4. Ovakvim dizajniranjem neustavnih i nezakonitih organa, političke odluke su zamenile neophodne medicinske odluke. Na primer: vanredno stanje je neustavno proglašeno, umesto da bude proglašena vanredna situacija; umesto medicinski opravdanih odluka, donošene su politički probitačne odluke, recimo odrżavanje vanrednih izbora 2020 god; izrečene mere, zbog zbrke nadležnosti kontrolisali su na neujednačen i neadekvatan način različiti, neretko nenadležni organi; podaci o broju smrtnih slučajeva nisu vođeni neposredno od Instituta za javno zdravlje, već posredstvom ad hoc organizovane službe Vlade.
  5. Sve to je dovelo do dubokog i raširenog nepoverenja javnosti u odluke o merama za suzbijanje pandemije, posebno do neuspeha vakcinacije.
  6. Protivzakonito prisvajanje nadležnosti političkim funkcionerima i ličnostima dobilo je političku a ne stručnu obradu u medijima podložnim vlasti i do širenja paramedicinskih “učenja” i teorija zavere.
  7. Kontrola nabavki medicinske opreme i lekova, uključiv i njihove cene je izostala i nikad nisu javno i verodostojno prezentirane javnosti.

Na kraju konferencije UPK je pozvao sve građane da u što većem broju izađu na predstojeće izbore i aktivno učestvuju u kreiranju svoje budućnosti. 

U Beogradu, 19.3.2022.

Kontaktirajte nas