Prošle nedelje je svim lekarima članovima Lekarske Komore Srbije (LKS) stigla SMS poruka u kojoj se nalazi link za novi Pravilnik o solidarnoj pomoći članovima LKS i članovima njihovih užih porodica. Kako je udruženje lekara ’’Ujedinjeni protiv kovida’’ (UPK) u nekoliko navrata javno insistiralo na osnivanju Fondacije koja bi služila za stipendiranje školovanja (douniverzitetskog i univerzitetskog) dece naših kolega preminulih od i za vreme pandemije kovida 19, a koja bi nosila ime preminulog kolege, anesteziologa dr Nenada Maksimovića i bila finansirana sredstvima LKS, delovalo je da su naš apel i peticija koju je potpisao tim povodom veliki broj kolega, urodili plodom.
Međutim, iznenađenje i transfer neprijatnosti su usledili po čitanju samog Pravilnika. U njemu između ostalog stoji da se deci preminulih lekara dodeljuje novčana pomoć od 40000rsd godišnje!? Da se ta pomoć prima do navršenog punoletstva. I da se dokumentacija povodom dodeljivanja pomoći mora predati unutar 6 meseci od smrti !? (objasnite ovo porodicama preminulih kolega u 2020. i 2021. od kovida 19)
Dakle, novo/staro rukovodstvo LKS, bez trunke stida, nastavlja sa direktnim ponižavanjem i vređanjem inteligencije svih svojih kolega.
Po izveštaju revizora, koji je javno dostupan, samo u prvoj godini pandemije, 2020., na zarade i naknade zarada, funkcionera i zaposlenih u LKS je potrošeno više od 700 000 eura! Na troškove ugostiteljskih usluga i reprezentacije je potrošeno više od 19 000 eura u toj godini! U godini kada su u dobrom njenom delu, građani bili u izolaciji, a lekari u skafanderima, u LKS i oko nje se ’’pojelo i popilo’’ 19 000 eura. Poređenja radi, dete preminule koleginice rođeno u toj godini, po ovom pravilniku, dobiće do 18.godine manje od šest hiljada eura. Za 18 godina će dobiti tri puta manje nego što LKS troši na ugostiteljske usluge u jednoj, i to pandemijiskoj godini. O zaradama i da ne govorimo. Sramota.
Nazvati ovakav pravilnik nekolegijalnim bio bi kompliment. On je pre svega ponižavajući, nečastan, nemoralan, nedostojan lekarskog poziva i ukazuje na stepene korumpiranosti u LKS koja se skriva iza glomazne administracije koja donosi odluke koje nisu u interesu profesije već očigledno u nekim partikularnim ličnim interesima. Država i njene institucije bi morale da se ovim pozabave, pa čak i zakonom ukinu obavezno finansiranje LKS dok se taj sistem ne postavi na zdrave osnove.
A ljudi u telima LKS treba da se dozovu pameti, sete se zakletve koju su položili, i pomisle da tamo negde, iako od njih očigledno daleko, postoje neka deca koja su ostala bez roditelja. Ti roditelji su im bili koleginice i kolege, preminuli su u dve možda najteže godine od kako postoji lekarski poziv na ovim prostorima, i tim ljudima smo svi pojedinačno dužni. Toj deci smo dužni. Zato Fondacija za stipendiranje školovanja dece lekara ’’dr Nenad Maksimović’’ mora biti osnovana i finansirana iz sredstava LKS. Inače se samoukinite, ’’kolege’’.
UPK