Reakcija na stav dr Kona

Primorani smo da reagujemo na stavove doktora Predraga Kona, objavljene 28. februara 2022. godine u članku “Najteže je bilo umiranje kolega, a zatim peticije i formiranje parastruktura“. 

U dve od tri nabrojane stvari UPK se slaže terminološki, s tim da postoji suštinsko neslaganje sa doktorom Konom, koje ćemo obrazložiti. 

Slažemo se da nam je najteže palo umiranje kolega. Sve vreme postavljamo dva pitanja. 

Najpre, koji je uzrok koji je doveo do tolikog broja preminulih kolega: predizborna tišina iz maja 2020. godine, koja je za Krizni štab počela daleko pre zakonskih rokova za ovaj obavezujući vid postupanja; Uporno odbijanje da se primenjuju odgovarajuće protivepidemijske mere; ili nešto treće? Da li je redovno izostajanje istine u javnim pojavljivanjima, svesno iznošenje kontradiktornih stavova i korišćenje pandemije u cilju političke propagande pomoglo da taj broj bude manji?

Drugo pitanje odnosi se na buduća postupanja prema deci tih preminulih kolega. Žaljenje kolege Kona, isto kao i naše, te činjenica da mu je to najteže palo, kao i nama, neće mnogo pomoći deci tih kolega. Sa naše strane, zahtevano je od onih koji su za to nadležni da reaguju, a da li će, videćemo veoma brzo. Kada kaže da mu najviše smetaju peticije, da li misli na peticiju kojom se zahteva od Lekarske komore Srbije da obrazuje fondaciju za pomoć deci preminulih kolega – ne znamo, doktor Kon nije precizirao. Možda misli na onu, sada već legendarnu peticiju iz jula 2020. koja predstavlja jedan “spomenik ljudskosti” lekarskog poziva, kada je 3000 lekara reklo da su nam nadređeni samo medicina zasnovana na dokazima i zakon (o značaju te peticije za ovo društvo u smislu oslobađanja od straha i iskazivanja slobode nekom drugom prilikom).

Druga stvar u kojoj se slažemo sa doktorom Konom jeste da i nama veoma smetaju parastrukture. 

Najveća, najopasnija, usuđujemo se reći i najštetnija parastruktura od početka pandemije jeste Krizni štab. Ova parastruktura, podsetimo se, u trenutku izbijanja epidemije nije postojala niti u jednom propisu. Kasnije je to izmenjeno, ali ponovo ne na način da je ovaj organ u najbitnijim delovima nadležan za borbu protiv epidemije. Postupajući tako nenadležan, bez ikakvog osnova, kršeći zakone koji važe u našoj državi, upravo je ova parastruktura donosila odluke o kojima će se, želimo da verujemo, tek vršiti analize i istrage. Istorija medicine u Srbiji zapisaće da je u toj parastrukturi jednu od vodećih, ako ne i ključnu ulogu, nakon napuštanja Branimira Nestorovića, igrao upravo doktor Kon. 

Za mesto u toj istoriji on ne mora da brine, imaće ga sigurno. I može da pita bilo kog lekara koji je radio u kovid sistemu od Vranja do Subotice, kakvim slovima će biti ispisano. Ipak, postoji nešto više od pukog marketinga, pojavljivanja po jutarnjim programima i naručenih tekstova u cilju političke kampanje vlasti, a zove se stvaran život. On je u ove dve godine pandemije demantovao bajke koje nam se pokušavaju plasirati ovakvim intervjuima kroz sada naknadnu pamet onih koji su imali priliku da stanu iza svoje profesije, iza svojih kolega, iza svoje časti i kažu – NE, odlučivaće medicina i njeni postulati, a ne politika. Jer je i laiku bilo jasno kuda će to odvesti, i koliko je nespojivo sa životom. 

Bilo bi po društvo korisno da taj isti doktor Kon prvo odgovori na 50 pitanja koja smo mu javno postavili pre više od godinu dana. Ti odgovori bi mu itekako pomogli u planiranoj ozbiljnoj analizi u vezi sa učinkom pojedinaca ili grupa u borbi protiv virusa. 

Dosta će vode proteći dok se ne uradi detaljna, poštena i na činjenicama bazirana analiza onoga što je u pandemiji urađeno dobro i onoga što je urađeno lose, i ko god se nada da će protok vremena pomoći da se ono loše zaboravi, vara se. Jedna mudra glava je rekla: “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.”

 

IO i Savet UPK

Kontaktirajte nas

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *