Strategija suzbijanja epidemije virusa korona u Republici Srbiji i njenih posledica – predlog zdravstvenim vlastima

 

 

 


POČETNA

Ovaj dokument sastavili su stručnjaci iz oblasti epidemiologije, javnog zdravlja, imunologije, kliničke biohemije, pulmologije i infektologije iz Udruženja lekara “Ujedinjeni protiv kovida” (videti deo 4), uz podršku velikog broja inicijativa i pojedinaca (videti deo 5). Svaki kolega, sugrađanin, organizacija ili inicijativa koja želi da podrži ovu strategiju to može uraditi na kraju ove strane. 

 

1. Uvod

Epidemijska situacija na kraju 2021. godine u regionu, a posebno u Republici Srbiji (RS), nije ni blizu onakva kakva je mogla biti, s obzirom na to da imamo dovoljne količine nekoliko efektivnih vakcina. Ono što nam tek predstoji je nova zima, period slavlja i okupljanja, nove varijante virusa i ponavljanje scenarija od prošle godine. S obzirom na to da se radi o zaraznoj bolesti koja je direktna pretnja po narodno zdravlje, ponašanje, aktivnosti, postupci, odluke i posvećenost svih nas kao pojedinaca, a još značajnije – svih profesionalaca, organizacija, institucija, donosilaca odluka, kao i medija, dramatično utiče na tok epidemije. Međutim, dosadašnje vođenje ove krize od strane odgovornih dalo je nezavidne rezultate koje ćemo predstaviti u delu 2, na osnovu kojih je jasno da se nešto hitno mora promeniti. Konstruktivnim i jednostavnim stručnim predlozima i rešenjima, predstavljenim u delu 3 ovog dokumenta, mi želimo da doprinesemo poboljšanju teške epidemijske situacije u Srbiji. Takođe, spremni smo da bilo koji od predloga dodatno razradimo, osmislimo i primenimo, ukoliko nam se ukaže prilika za saradnju.

 

2. Pregled trenutnog bilansa epidemije u RS

Svedoci smo toga da Krizni štab (KŠ), Ministarstvo zdravlja (MZ) i Vlada ne sprovode adekvatne mere zaštite stanovništva i prevencije transmisije virusa korona, institucije ne reaguju i nakon skoro dve godine epidemije ne postoji ustanovljen sistem javno-zdravstvenog nadzora i izveštavanja, ekonomske podrške merama prevencije i njihovom sporvođenju, kao i usmerene kampanje za mobilizaciju stanovništva za vakcinaciju i pridržavanje drugih mera prevencije, te mere za sprečavanje dezinformacija o bolesti i vakcinaciji, koje i dalje dolaze sa medija od nacionalnog značaja itd. Za to vreme, i pored 10 meseci vakcinacije, svedoci smo petog, najobimnijeg talasa do sada. Stanje na terenu je manje-više takvo da se ne testira dovoljno, slab je odziv na vakcinaciju, sve više mlađih ljudi oboleva, bolnice su donedavno bile prepune, slobodnih mesta na respiratorima nije bilo, čekalo se po celu noć ispred bolnica za prijem, a još uvek je skoro nemoguće doći do nekovid nege, korona ulazi na nekovid odeljenja, kolege su iscrpljene i razvučene na nekoliko ustanova itd. Svi prikazani podaci o epidemiji i vakcinaciji su objedinjeni sa zvaničnih sajtova MZ.

Na dan 30. 11. 2021. u RS je, prema zvaničnim brojevima sa sajta MZ, 1 254 845 ljudi testirano pozitivno na virus korona, 11 691 umrlo od posledica obolevanja od kovida, a samo 3 082 633 ljudi je primilo barem jednu dozu vakcine (45% populacije). Kako je ministar zdravlja izjavio, utvrđeno je da je stvaran broj umrlih od kovida za 2020. godinu bio trostruko veći. To nam daje stopu letaliteta (engl. case fatality rate, CFR – broj umrlih od kovida od ukupno obolelih od kovida) od najmanje 2,8%! Na svetskom nivou stopa letaliteta je oko 2%.

Ako koristimo realan broj smrtnih ishoda, koji se procenjuje na oko 31 500, mortalitet (kumulativni broj umrlih od kovida od ukupne populacije) za period pandemije u RS (ukoliko se za ukupan broj stanovnika koristi procena za 2020. godinu Republičkog zavoda za statistiku od 6 899 126 ljudi), iznosi oko 5 na 1000 stanovnika što nas stavlja u sam vrh na listi svih zemalja sveta.

Takođe je ustanovljeno da u 2020. i 2021. godini postoji značajan višak smrtnosti u odnosu na desetogodišnji prosek. Od početka pandemije do kraja oktobra 2021. ukupno 37 402 ljudi više je umrlo nego što inače umre od bilo kog uzroka. Ovo je dramatična potvrda uticaja kovida i pandemije na populaciju, kako obolele od kovida, tako i ostale sa nekovid oboljenjima ili hitnim stanjima, koji zbog kolapsa zdravstva nisu došli do adekvatne dijagnostike i lečenja. Da naglasimo, višak smrtnosti samo za 2021. godinu, kada smo imali vakcine da sprečimo masovno umiranje, je 24 557 zaključno sa oktobrom.

Poseban problem predstavlja poslednji, peti talas epidemije virusa korona koji je u RS, na osnovu zvaničnih brojeva, prestigao razmere najgoreg decembarskog talasa (2020) po apsolutnom broju pozitivnih i umrlih i po dužini trajanja, a zabeleženo je još nekoliko crnih rekorda. To je ujedno i talas kada je premijerka, koja je i na čelu KŠ, rekla da ne veruje u protivepidemijske mere.

U 43, 44. i 45. nedelji je probijen rekord za sedmodnevni prosek od 60 umrlih svakog dana. Drugim rečima, imali smo 21 dan za redom 60 ili više umrlih svakoga dana!

Dana 7. 11. 2021. imali smo rekordan broj umrlih od 69 za jedan dan, što se desilo samo još jednom 4. 12. 2020, pre nego što smo imali vakcine na raspolaganju. Ukupno, dva meseca zaredom (oktobar i novembar 2021) beležimo obaranje rekorda u broju umrlih za mesec dana – 1721 u oktobru i 1736 u novembru, nakon što su 23.10. 2021. uvedene fiktivne mere kovid propusnica na nekoliko sati. Koronavirus je u petom talasu odneo više od 4600 života, to je 77 autobusa punih ljudi nepovratno izgubljeno samo u petom talasu. Mnogo više ako pomnožimo sa tri da bismo se približili realnom broju!

Procenat pozitivnih u RS je dva meseca bio 30±5, a Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je usvojila <5% kao nivo dobrog obuhvata testiranjem, što znači da imamo lošu pokrivenost stanovništva testiranjem i da zapravo ne znamo gde nam je epidemija.

Konačno, za deset meseci vakcinacije u RS, dato je preko 7,8 miliona doza vakcine, ali se to svodi samo na manje od 45% populacije sa boravkom u RS sa jednom dozom, 43% sa dve i 21% sa tri doze vakcine.

Nedostatak jasne kampanje i strategije edukacije stanovništva kao i nekažnjeno plasiranje neistina u javnosti od strane određenih ljudi, pre svega kolega lekara, dovelo je do usporavanja procesa vakcinacije. Kada je vakcinacija počela, mesečno smo imali oko 7% obuhvata populacije prvom i drugom dozom svakog meseca. Od juna, mesečno pokrijemo svega nešto više od 1% populacije.

Ovim se pokazuje da je izostao željeni efekat (ovako parcijalnog) uvođenja mera kao što su propusnice kao sredstva za motivaciju dela nevakcinisane populacije u cilju povećanja obuhvata. Time se otvara pitanje viška vakcina u Srbiji, odlaganja vakcina sa isteklim rokom, kao i etičnosti i opravdanosti daljeg trošenja finansijskih sredstava na nabavke i proizvodnju vakcina. Dok je u prethodnom periodu taj višak delom bio usmeren na vakcinaciju stanovnika iz zemalja u okruženju, u poslednje vreme smo svedoci vakcinalnog turizma, koji mora imati uspostavljena jasna pravila i kriterijume u skladu sa globalnim strategijama saradnje na suzbijanju pandemije.    

 

3. Pet tačaka strategije:

3.1. Epidemiologija

Bez uvida u tačnu epidemiološku situaciju, ne možemo precizno odrediti koji nivo mera je potrebno uvesti u datoj situaciji. Pored značaja ovakvih podataka za donosioce odluka i adekvatnu reakciju na trenutnu situaciju, veoma su važni i za javnost, u smislu boljeg shvatanja ozbiljnosti situacije, poštovanja mera, učinka vakcinacije itd. Iako deluje da se peti talas epidemije u RS postepeno stišava, predstoji nam težak period i sada je vreme da se aktivno radi na poboljšanju odgovora i pripremi za naredni talas, posebno imajući u vidu pojavu nove omikron varijante (videti 3.1.5.) i predstojećih božićnih i novogodišnjih praznika. Iako smo već predlagali korake za poboljšanje borbe protiv epidemije, želimo (ponovo) da istaknemo najvažnije aspekte:

 
3.1.1. Apelujemo na zdravstvene vlasti da se prati brzina promene vrednosti nekoliko epidemioloških parametara u periodima od značaja (npr. 2 ili 4 nedelje) kako bi stvorili jasnu sliku o razmerama epidemije i to:
  • broj, lokacija i demografske karakteristike zaraženih, uključujući i obim sekundarnog i tercijarnog prenošenja virusa tj. praćenje kontakata;
  • 14-dnevna i 7-dnevna kumulativna incidencija, 7-dnevni prosek slučajeva (pozitivnih, hospitalizovanih, umrlih) po okruzima i na nacionalnom nivou;
  • indikatori prenošenja virusa, uključujući stopu pozitivnih u odnosu na ukupno testirane i reproduktivni broj;
  • sekvenciranje genoma iz uzetih uzoraka, posebno onih uzetih od putnika koji ulaze u zemlju, radi identifikovanja procenta prisutnosti različitih varijanti virusa korona;
  • kapaciteti i mogućnosti programa za uzorkovanje, ispitivanje, praćenje kontakata i nadzor bolesti;
  • obuhvat populacije vakcinacijom, kao i podaci koji bi nam omogućili pregled efektivnosti ponuđenih vakcina (više u poglavlju 3.3);
  • kapaciteti i izdržljivost zdravstvene službe u pogledu: novih prijema i popunjenosti bolnica i novih prijema u intenzivnim jedinicama i njihove popunjenosti (više u poglavlju 3.2);
  • kapaciteti zdravstvenih ustanova u pogledu ljudstva, respiratora, lekova, opreme itd;
  • podaci o suzbijanju zaraze influencom i sprovođenju sezonske vakcine protiv gripa;
  • međunarodnu situaciju u regionu i svetu.
 
3.1.2. Zahtevamo da MZ i Institut “Batut” svakodnevno stavljaju na uvid javnosti ažurirane podatke o obolevanju (i reinfekcijama), hospitalizaciji i umiranju od kovida i to:
  • za poslednji 24-časovni izveštajni period i kumulativno za sve vreme (od 6. marta),
  • po polu i godištu
  • po zdravstvenim ustanovama, i
  • za umrle van zdravstvene ustanove, po naseljima
  • po vakcinalnom statusu i tipu vakcina.
 
3.1.3. Takođe tražimo raščlanjeno prikazivanje urađenih testova i to:
  • za poslednji 24-časovni izveštajni period i kumulativno za sve vreme (od 6. marta),
  • po vrsti testa (PCR, antigenski, serološki),
  • po kategorijama ispitanika (prvi pregled sumnjivih na oboljenje, drugi, odnosno kontrolni pregled, testirani kontakti, testirani na lični zahtev ili zbog putovanja itd.),
  • po okruzima.
 
3.1.4. Na osnovu pomenutih parametara, tražimo da se donose protivepidemijske mere po modelu koji smo predložili pre godinu dana.

Iako deluje da se peti talas postepeno završava i dalje se nalazimo u vrlo ozbiljnoj do katastrofalnoj epidemiološkoj situaciji. Stav UPK je da se mere moraju donositi i popuštati postepeno, u paketu za sve sfere društva i po unapred definisanim kriterijumima, tako da javnost unapred bude upoznata sa tačnim kriterijumima za uvođenje određenog nivoa paketa mera. Na taj način svi se mogu pripremiti, planirati i prilagoditi ponašanje i poslovanje u odnosu na trenutne restrikcije. Mere treba donositi na period od najmanje dve nedelje, nakon čega bi trebalo da postoji reevaluacija situacije i odlučivanje kako dalje nastaviti – isto, pooštriti ili popustiti mere na snazi. Predlog mera za trenutno stanje bi podrazumevao zatvaranje objekata na dve nedelje i to, ukratko:

  • obustavljanje svih skupova i događaja,
  • potpuna obustava rada ugostiteljskih objekata (dozvoljena dostava na kućnu adresu),
  • obustava svih sportskih i kulturnih dešavanja,
  • dozvoljen rad samo prehrambenim i esencijalnim prodavnicama,
  • rad od kuće što je više moguće,
  • na otvorenom kretanje u grupama od najviše četvoro (ne računajući decu ispod 12 godina),
  • savet za kućne posete samo urgentne prirode,
  • organizovan rad vrtića i nižih razreda kao opcija za roditelje esencijalnih profesija, ostalo obrazovanje onlajn,
  • gradski prevoz samo za esencijalna i neodložna putovanja, limitiran samo na sedeća mesta itd.
 
3.1.5. Da se uspostavi jasna metodologija prezentacije svih podataka iznad (bilten za stručnu javnost i drugi za širu javnost), čime bi se pomoglo medijima da prenesu jasnu i razumljivu informaciju građanstvu o stanju u zemlji i merama za borbu protiv pandemije.
 
3.1.6. Nova varijanta virusa korona – omikron je 26. 11. 2021. godine proglašena varijantom koja zabrinjava (engl. Variant of concern – VOC) od strane SZO a globalni rizik procenjen kao jako visok.

Sadrži veliki broj mutacija koje se nalaze na delu genoma zaduženom za stvaranje proteina S (šiljasti protein) što za posledicu može da ima izbegavanje imuniteta nastalog obolevanjem od drugih varijanti, kao i vakcinacijom postojećim vakcinama. Još uvek je nepoznata tačna klinička slika koja prati zaražavanje ovom varijantom. Smatra se da postojeći PCR testovi uspešno identifikuju ovu varijantu i da trenutna terapija koritkosteroidima i blokatorima IL6 receptora mogu i dalje biti efikasni kod zaraženih omikron varijantom. Omikron može da bude zaraznija varijanta od prethodnih, ali sve ove pretpostavke se moraju potvrditi naučnim istraživanjima u narednim nedeljama. Već je potvrđeno prisustvo omikron varijante u Evropi i samo je pitanje dana kada će doći i u RS, tako da je neosnovana zabrana letova samo iz par afričkih zemalja. Sve navedeno utiče na nekoliko izazova koji se hitno moraju uzeti u obzir:

  • Zaraznija varijanta virusa se brže širi među ljudima, pretenduje da potisne sve druge varijante i proširi se po celom svetu, što znači da mere prevencije moraju biti jače nego za prethodne varijante virusa korona;
  • Zbog veće zaraznosti povećava se prag potrebnog kolektivnog imuniteta;
  • Zbog mutacija na S proteinu, koji predstavlja antigen koji naš imunski sistem prepoznaje, očekuje se da efektivnost postojećeg imuniteta od prebolevanja ili vakcina opadne;
  • Zavisno od težine kliničke slike koju još treba ispitati, zaraženi ovom varijantom mogu da predstavljaju novi značajni pritisak na zdravstveni sistem.

Apelujemo da se razmotre koraci koje je SZO dala kao predlog delovanja za suzbijanje transmisije ove nove varijante a to su:

  • Pojačani nadzor na terenu kao i češće sekvenciranje genoma virusa iz uzetih uzoraka kako bi se detektovao omikron, njihovo deljenje u javnim bazama podataka i prijava novih slučajeva direktno SZO;
  • Objavljivanje procenta omikron varijante u svim ispitanim uzorcima;
  • Što pre ubrzati obuhvat vakcinacijom, posebno kod ranjivog dela populacije koji su nevakcinisani ili nisu potpuno vakcinisani;
  • Preduzeti mere za putnike u međunarodnom saobraćaju (videti 3.1.6)
  • Hitno sprovesti ključne mere suzbijanja transmisije, kao i njihovo uporno promovisanje: Nošenje maski, fizička distanca, provetravanje prostorija, izbegavanja gužvi, pranja ruku i praćenje kontakata;
  • U očekivanju povećanog broja slučajeva COVID-19 i povezanog pritiska na zdravstveni sistem, osmisliti plan za ublažavanje uticaja na održavanje osnovnih zdravstvenih usluga i obezbediti na vreme neophodne resurse
  • Zdravstvene vlasti treba redovno, blagovremeno i transparentno da saopštavaju informacije zasnovane na dokazima o omikronu i drugim cirkulišućim varijantama, kao i potencijalne implikacije za javnost
 
3.1.7. Kako bi se predupredilo širenje omikron varijante, posebno u vreme predstojećih praznika (u decembru i januaru) uvesti striktne mere za ulazak u zemlju za sve putnike:
  • Uvesti obavezan negativan PCR test ne stariji od 48 sati, barem do kraja januara 2021, u zavisnosti od situacije i duže. Za građane koji nemaju dokaz negativnog PCR testa pri prelasku granice uvesti obavezno testiranje na samoj granici ili u roku od 24h po ulasku u zemlju (o trošku građana) uz obavezan karantin do dobijanja nalaza negativnog PCR testa.
  • Tražiti potpisivanje garancije za nepostojanje simptoma pri prelasku granice (ulasku u avion za avio-prevoz) popunjavanjem dokumenta u kome putnici odgovaraju na pitanja i ostavljaju svoje lične i kontakt podatke. Tražiti da svaka avio-kompanija ili auto-prevoznik ovakav dokument proveri pre ulaska putnika u prevozno sredstvo, kao i da zabrani ulazak putnika, ukoliko je upisano da postoji neki od simptoma. Pogranična policija bi takav dokument sakupljala od svakog putnika radi daljeg potencijalnog kontaktiranja (videti 3.2.2), u slučaju da se ispostavi da je neko bio zarazan. Prevoznik bi bio odgovoran (i kažnjavan) ukoliko se desi da je neko od putnika popunio da ima simptome, a oni su mu dozvolili putovanje, pa bi ih to navelo na striktnije provere.
  • Uvesti brzo beskontaktno proveravanje telesne temperature prilikom prelaska granice, što može da identifikuje ljude koji su na početku bolesti (ili su slagali da nemaju simptome). Ljude koji imaju povišenu telesnu temperaturu (ukoliko je prethodna mera poštovana, ne bi trebalo da ih ima puno) treba testirati brzim antigenskim (Ag) testovima na licu mesta.
  • U slučaju pozitivnog Ag testa kod osobe sa simptomima, potrebno je uvesti obavezan karantin narednih 10 dana i telefonski pratiti sve ljude iz aviona/autobusa/automobila koji putuju zajedno sa pozitivnim putnikom, a u slučaju pojave simptoma testirati ih PCR testom.
  • Ukoliko je Ag test negativan kod osobe sa simptomima, neophodno je da se u roku od 24 časa uradi PCR test, pa je u slučaju pozitivnog rezultata potrebno kontaktirati sve ljude sa kojima je ta osoba putovala (iz navedenih prevoznih sredstava) i njene kontakte da se testiraju.
  • Za sve osobe pozitivne na Ag testu, kao i negativne koji čekaju rezultat PCR testa, neophodna mera je obavezan karantin.
  • Ne savetuje se masovno korišćenje brzih antigenskih testova za skrining svih koji ulaze u zemlju, jer je pokazano da ti testovi nisu dovoljno senzitivni ukoliko je prevalencija mala. Njih treba koristiti kada postoji osnovana sumnja na kovid, npr. ako neko ima simptome respiratorne virusne bolesti.
  • Ne savetuje se masovno testiranje PCR testom svih ljudi koji uđu u zemlju, jer se očekuje niska prevalenca ukoliko su druge mere poštovane, kao što je potpisivanje garancije za nepostojanje simptoma. Zbog manjka testova u RS, ova mera je prebačena na trošak putnika (ili pre putovanja ili o njihovom trošku pri dolasku u RS).

 

3.1.8. Predstojeći period praznika nosi sa sobom rizik od povećane transmisije virusa i mere se moraju odmah dobro osmisliti kako bi se to sprečilo, posebno u očekivanju naleta novog talasa zbog omikron varijante.

Treba uzeti u obzir činjenicu da dosta ljudi u regionu neometano cirkuliše, kao i da veliki broj građana RS dolazi iz inostranstva u decembru. Svakako treba očekivati njihov veliki priliv za praznike, posebno jer su u to vreme neradni dani u Evropi zbog božićnih praznika. Ulazak naših državljana se ne može zabraniti, ali se mora sprečavati prenošenje virusa u tim situacijama (videti 3.1.6). Dodatni predlog mera za praznike:

    • Uvesti meru zabrane okupljanja za više od petoro ljudi u grupi na otvorenom i za više od deset ljudi u zatvorenom ako postoje uslovi za četiri kvadratna metra po osobi;
    • U zavisnosti od epidemijske situacije rad ugostiteljskih objekata značajno limitirati uz mogućnost kompletnog zatvaranja u vremenskom periodu od tri nedelje (od 18.12. 2021. do 8.1.2022. godine), uz poseban fokus na zimske turističke centre;
    • Zatvoriti sve objekte sem prehrambenih prodavnica, apoteka i benzinskih pumpi od 21 čas 30. decembra 2021. do 7 časova 2. januara 2022.
    • Ukoliko se prethodne mere ne sprovedu, jedina mera koja ostaje jeste striktna mera zabrane kretanja stanovništva od 17 časova 31. decembra 2021. do 7 časova 1. januara 2022. i od 17 časova 1. januara 2022. do 7 časova 2. januara 2022.
 
3.1.9. Naglašavamo značaj sprovođenja donetih mera i uspostavljanje sistema inspekcijskih službi za proveru da li se te mere poštuju, kao i kažnjavanje privatnih i pravnih lica koja mere ne poštuju.

Posebno naglašavamo značaj poštovanja mera od strane državnih zvaničnika i posledično kažnjavanje istih kao primer dobre prakse. Mora biti jasno da je striktna primena mera za kraći period, jednako za sve, jedini, najkraći i najjeftiniji način da se poboljša poštovanje mera i da se spreči veća katastrofa.

 
3.1.10. Takođe naglašavamo značaj uporednog sprovođenja ekonomske pomoći, ne svima već onima čija egzistencija je direktno ugrožena trenutnim merama na snazi (npr. privremeno ukidanje ili smanjenje poreza, zakupa, moratorijum na kredite i račune, finansijska pomoć malim preduzetnicima i pojedincima, uključivanje pojedinaca koji su ostali bez posla u honorarni rad u vezi sa olakšanjem uticaja pandemije na bilo kom nivou itd.) ili onima koji nose veći teret borbe protiv pandemije (zdravstveni radnici u crvenim zonama).

 

3.2. Logistika

Postoji veliki broj jednostavnih logističkih rešenja, koja su pritom i jeftina, a umnogome bi doprinela rasterećenju sistema, ali pre svega lekara, i lakšem i bržem pristupu zdravstvenoj nezi za pacijente. Ovde će biti pobrojana samo ona najhitnija rešenja, i to ukratko. Detalji naših predloga o epidemiološkim, kliničkim i organizacionim aspektima koje smo slali MZ pre više od godinu dana mogu se naći na našem sajtu. Otvoreni smo i za saradnju po pitanju osmišljavanja detaljnije strategije za bilo koji od navedenih aspekata.

 
3.2.1. Masovno testiranje ostaje ključni instrument u borbi protiv epidemije. Apelujemo da se poveća kapacitet za testiranje formiranjem velikih, centralizovanih centara za testiranje (po mogućstvu, bezkontaktno testiranje, po principu drive-through u okviru velikih garaža, koje smo već predlagali), odvojenih od kovid ambulanti, sa prethodnim zakazivanjem preko eUprave ili pozivnog centra (videti 3.2.2). RT-PCR u laboratoriji se preporučuje za dijagnostičko testiranje:
  • svakog pojedinca sa simptomima COVID-19;
  • vakcinisane i nevakcinisane osobe koje su bile u kontaktu sa potvrđenim ili sumnjivim slučajem COVID-19;
  • Skrining testovima treba obuhvatiti zaposlene na radnom mestu, učenike, profesore i zaposlene u obrazovanju, putnika pre ili nakon putovanja itd. Skrining testiranje pomaže u identifikaciji nepoznatih slučajeva i ima za cilj da spreči dalju transimisiju virusa.
  • Brzi antigenski test se preporučuje kada se očekuje da neko ima kovid a ne za skrining.
 
3.2.2. Potrebno je hitno da se ustanovi pozivni centar odgovarajućeg kapaciteta za pitanja, trijažu, praćenje kontakata i pacijenata nakon otpusta, prateći opšte principe telefonske trijaže i praćenja stanja telefonskim putem po materijalu koji je UPK već predlagao pre godinu dana.

Ovaj pristup bi predstavljao prvi kontakt osoba sa lekarom pri sumnji na kovid i zasnovan je na kliničkom iskustvu sa pacijentima. Takođe, dodatno sprečava transmisiju virusa (pacijent inače ide javnim prevozom, privatnim ili hitnim, čeka ispred kovid ambulante, ponekad satima na pregled, gde potencijalno izlaže druge virusu, a dodatno i zdravstvene radnike), štedi inače limitirane resurse (uključujući i testove i opremu), i smanjuje opterećenje na već preopterećen zdravstveni sistem, prvenstveno primarnu zdravstvenu zaštitu. Osoba koja ima simptome ili sumnju na bolest bi tada pozvala telefonom lekare (obučene studente, medicinske sestre i sl.) koji bi na osnovu kratkog poziva i razvijenog algoritma za procenu stanja pacijenta utvrdili gde pacijent treba da se javi i koliko je slučaj hitan. Intenzitet (učestalost i trajanje) praćenja ambulantnog pacijenta varirao bi zavisno od pacijentovog rizika za razvoj teške bolesti, takođe od institucije, regiona, dostupnosti resursa.

 
3.2.3. Predlažemo da se ojača primarna zdravstvena zaštita tako što će se povećati broj lekara u primarnoj zaštiti, produžiti vreme predviđeno za pregled i dati veća ovlašćenja porodičnim lekarima, čime bi na nivou primarne zdravstvene zaštite, moglo da se zbrine 70-80% zdravstvenih problema.

Lekari na višim nivoima bi imali vremena da se bave usko specijalističkim problemima, za koje su i obučeni. Uspostavljanje telefonske ili internet veze sa lekarom je jednostavna i efikasna mera koja smanjuje potrebu direktnih poseta zdravstvenoj insituticiji i utiče na kvalitet usluge, pogotovo kod hroničnih pacijenata.

 
3.2.4. Da se razmotri uvođenje finansiranja zdravstva direktno iz budžeta za prelazni period od nekoliko godina, tokom koga je potrebno formirati novi sistem zdravstvenog finansiranja i osiguranja.

U ovom trenutku, manje od 50% zdravstvenih troškova se pokriva iz fonda zdravstvenog osiguranja, ostatak iz džepova građana, dok država ubacuje značajna sredstva iz budžeta. Povratak na stari način finansiranja nakon okončanja pandemije dovešće do finansijskog šoka koji zdravstveni sistem neće izdržati. Mnoge zemlje iz okruženja, ukljčujući Crnu Goru i Slovačku, nedavno su prešle na ovaj sistem, koji inače preporučuju stručnjaci vodećih svetskih organizacija koje se bave finansiranjem zdravstvenih sistema.

 
3.2.5. Da se osmisli dugoročni model funkcionisanja obrazovanja u stanju epidemije zarazne bolesti tako da se zaštite đaci i studenti, a da se ne ugrožava njihovo obrazovanje i mentalno zdravlje.

Neki od predloga su obavezna vakcinacija zaposlenih u obrazovnim institucijama, pojačana dezinfekcija škola, merenje temperature na ulazu u školu, vakcinacija dece za uzrast za koji je to preporučeno, te da se ohrabri integrisanje ključnih tema iz domena pandemije, prevencije i javnog zdravlja u program obrazovanja dece.

 
3.2.6. Da se, po uzoru na evropske zemlje, svako novo donošenje mera iznese u javnost u vidu detaljnog izveštaja (internet stranice) o trenutnom stanju, razlozima za uvođenje potkrepljenim rezultatima, kao i objašnjenje mera i koracima koje treba preduzeti za svaki sektor, tako da je u svakom trenutku svima jasno šta treba da rade i gde mogu da dođu do svih potrebnih informacija.
 
3.2.7. Da se privatni sektor (laboratorije, domovi zdravlja, bolnice, klinike itd.) uvede u sistem zdravstvenog osiguranja tako da nekovid pacijenti mogu neometano da imaju pristup dijagnostici i lečenju.
 
3.2.8. Potrebno je već razmišljati i pripremiti strategiju za postpandemijski period.

Naime, znamo da je kovid sistemska bolest koja utiče na nekoliko sistema organa, pa je produženi (long) kovid opisan kao poseban sindrom. Takvi pacijenti moraju biti praćeni i nakon otpusta iz bolnice ili obolevanja (videti 3.2.2). Takođe, zbog nepristupačnosti zdravstvene zaštite, dijagnostike i lečenja za nekovid pacijente tokom ove krize, već vidimo višak smrtnosti koji se može pripisati ovome, a tek nas očekuje epidemija hroničnih nezaraznih bolesti (npr. kardiovaskularna, onkološka, psihijatrijska oboljenja). Valjalo bi već sada planirati osnaživanje kapaciteta za dugoročno praćenje obolelih (npr. planiranje skrininga srčanih oboljenja, ali i planiranje resursa i sredstava za praćenje i lečenje). Takođe bi valjalo planirati i psihološku podršku za građane, ali i zdravstvene radnike koji su radili u kovid sistemu.

 
3.2.9. Po uzoru na druge zemlje koje su ranije imale iskustva sa epidemijama većih razmera, pa su u ovoj krizi prošle nešto bolje (neke azijske zemlje), potrebno je osmisliti i ustanoviti logistička rešenja raspodele resursa i ljudstva, kao i lanac reakcije različitih sektora u vanrednom stanju, kako bismo kao društvo bili spremniji da reagujemo u slučaju nekih novih epidemija koje su očekivane u budućnosti.
 
3.2.10. Uspostaviti sistem prikljupljanja i bezbednog odlaganja otpada koji proizilazi iz ove krize – od maski, odela, rukavica, sredstava za dezinfekciju, do vakcina, materijala i lekova.

 

3.3. Vakcinacija

Da bi se postigao kolektivni imunitet, a izbegli scenariji sa novim varijantama virusa koji zaobilaze imunitet, potrebno je da se što više ljudi što brže vakciniše. Kako je vakcinacija praktično stala (ako izuzmemo treću dozu), dolazimo do situacije da se više od pola stanovnika RS nije vakcinisalo, a oni koji jesu već moraju da prime treću dozu kako bi taj imunitet održali. Jasno je da se nešto hitno mora preduzeti da bismo se vratili u normalu. Obaveznu vakcinaciju smo predlagali još u januaru kada su vakcine stigle. Ono na čemu sada ponovo insistiramo:

 
3.3.1. Obavezna vakcinacija, za sve građane (ili određene grupe građana npr. svih radnika u zdravstvu, prosveti, policiji, vojsci, javnim službama itd.), što je u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Posebno uvesti da se u javnom sektoru primene sankcije za obavljanje posla za one koji ne poštuju ovu obavezu. Član 33 pomenutog zakona kaže: “Licima utvrđenim u članu 32. stav 3. ovog zakona, može se odrediti obavezna imunizacija i protiv druge zarazne bolesti koja nije navedena u tom stavu, ako se utvrdi opasnost od prenošenja te zarazne bolesti. U slučaju pojave epidemije zarazne bolesti utvrđene u članu 32. stav 3. ovog zakona ili druge zarazne bolesti, može se odrediti i preporučena ili obavezna vanredna imunizacija protiv te zarazne bolesti za sva lica, odnosno za određene kategorije lica, ako se utvrdi opasnost od prenošenja te zarazne bolesti, kao i u slučaju unošenja u zemlju određene zarazne bolesti, u skladu sa planovima za odstranjivanje i održavanje statusa iskorenjivanja određenih zaraznih bolesti. Obavezna, odnosno preporučena vanredna imunizacija iz st. 1. i 2. ovog člana, naređuje se aktom ministra, u skladu sa preporukama SZO, na predlog Zavoda uz saglasnost Komisije.” Apelujemo da se poštuje zakon RS!

 
3.3.2. Objavljivanje detaljnih podataka o vakcinaciji (videti 3.1.2) koji bi se dobili jednostavnim ukrštanjem baza podataka o vakcinaciji sa eUprave i medicinski dosijei (Heliant sistem), i to anonimni podaci na dnevnom nivou za svaki dan:
    • po tipu vakcine;
    • po statusu obolevanja;
    • po polu i uzrastu;
    • po lokaciji i boravku u RS;
    • broj raspoloživih doza, donacija i nabavki;
    • da se procenat obuhvata populacije računa u odnosu na celu populaciju i da isključuje strance bez boravka u RS koji su tu samo primili vakcinu;
    • uz pristup arhivi (trenutno je na sajtu vakcinacija.gov.rs moguće videti samo trenutni status za dan).
 
3.3.3. Kada to epidemijska situacija dozvoli (kada je mirna situacija) uvesti kovid propusnice po modelu drugih država, koje važe uvek i svuda (posebno za zabavu, rekreaciju, ugostiteljske objekte, događaje itd.) kako bi se limitirala mogućnost transmisije virusa do te mere da dođe do ranjivih članova populacije koji ne mogu da se vakcinišu (npr. deca).
 
3.3.4. Da se dozvoli INEP-u i IMI-ju da stručnoj javnosti dostave na uvid podatke od javnog značaja (efektivnosti vakcina, zaštiti posle vakcinacije i, posebno, o opadanju titra antitela tokom vremena po vrsti vakcine), u skladu sa važećim zakonskim aktima.
 
3.3.5. Da se hitno uspostave dodatne mere za nesmetano sprovođenje programa obavezne rutinske imunizacije dece i odraslih (grip, pneumo itd.). Preti nam epidemija drugih vakcinama prevetabilnih bolesti zbog značajnog i zabrinjavajućeg pada obuhvata tim vakcinama tokom pandemije.

 

3.4. Edukacija

Iskustveno znamo da je najveći procenat ljudi koji ne poštuje preventivne mere ili ne želi da se vakciniše oni koji su žrtve manipulacija, pogrešnih informacija ili pogrešnih tumačenja naučnih tvrdnji. Generalno je kolektivna svest o javnom zdravlju na jako niskom nivou i upravo je to razlog tako niskog odziva na vakcinaciju. Znamo da je razumevanje propisanih mera od velikog značaja i bitno utiče na stepen poštovanja istih. Posebno je bitno pozivati se na proverene naučne dokaze, kako zbog kredibiliteta tako i zbog raznih mitova koji kruže i generalnog nepoverenja. Zbog toga je bitno edukovati stanovništvo, birati ko se i na koji način obraća javnosti o temama u vezi sa epidemijom, biti konzistentan i krajnje transparentan, pokazati empatiju, saosećajnost, toleranciju i razumevanje.

 
3.4.1. Predlažemo Javnom servisu (RTS) da, u saradnji sa Katedrama za imunologiju medicinskih fakulteta i Društvom imunologa Srbije, napravi obrazovni program usmeren prema različitim uzrastima, u cilju podizanja svesti o značaju vakcinacije po modelu koji smo postavili.
 
3.4.2. Obustaviti i kažnjavati sistematsko sejanje nenaučnih stavova preko medija i pozvati medije na odgovornost prema građanima, u smislu ukidanja senzacionalističkih sadržaja kada se radi o pandemiji.
 
3.4.3. Visok stepen zdravstvene neprosvećenosti našeg stanovništva i loša zdravstvena kultura osnovni su razlozi zašto je neophodno uvesti zdravstveno vaspitanje u osnovne škole. Zdravstveno odgovorno ponašanje, kao oblik prevencije, razvija se od najranijeg uzrasta pa je neophodno raditi na tome.
 
3.4.4. Uvesti obavezne seminare za zaposlene u svakoj firmi, posebno u zdravstvu (obavezni KME) i prosveti, za decu i mlade u školama.
 
3.4.5. Da Ministarstvo omladine i sporta kreira edukativnu kampanju za mlade

Pokrenuti edukaciju u saradnji sa Nacionalnom asocijacijom praktičara i praktičarki u omladinskom radu (NAPOR) i Krovnom organizacijom mladih Srbije (KOMS) i podrži kreiranje i realizaciju programa vršnjačke edukacije za decu i mlade u institucijama formalnog obrazovanja, kao i u centrima za neformalno obrazovanje.

 
3.4.6. Uključiti Centre za promociju zdravlja koji postoje pri institutima za javno zdravlje na lokalnom nivou, ali ne zaboraviti ni značaj lekara primarne zdravstvene zaštite (izabranih lekara), koji bi morali da se uključe u edukaciju stanovništa.
 
3.4.7. Uvesti telefonske linije za odgovore na konkretna pitanja stanovništva, kako bi se demantovale zablude (videti 3.2.2).
 
3.4.8. Potencijalne teme usmeravanja edukativne kampanje:
    • O virusu i pravilnom sprovođenju epidemioloških mera (nošenje maske, pranje ruku, dezinfekcija, održavanje distance) i vakcinama i vakcinaciji;
    • Posebno se obraćati mladima i deci. Adaptirati edukativne materijale o virusu za određene uzraste, ali i načine na koje mogu da se nose sa izolacijom i situacijom generalno;
    • Da se osmisle treninzi za zdravstvene radnike o svim koracima adaptiranja kada ustanova uđe u kovid sistem;
    • O značaju obaveštavanja kontakata u slučaju obolevanja;
    • Edukacija poslodavaca o značaju samoizolacije u slučajevima sumnje na infekciju;
    • Edukacija zdravstvenih radnika o značaju prikupljanja podataka o kontaktima i primeri dobre prakse;
    • Angažovanje javnih ličnosti za promociju mera na društvenim mrežama;
    • Korisno je i adaptirati (titlovati ili prevesti) već postojeće korisne materijale iz sveta;
    • O održavanju mentalnog zdravlja za vreme i nakon pandemije;
    • Borba protiv “infodemije” i aktivnosti antimaskera i antivakcinaša na društvenim mrežama i u medijima;
    • Raskrinkavanje mitova i kako naći relevantne izvore informacija (CDC, ECDC and SZO).

 

3.5. Institucije

Svedoci smo slabog funkcionisanja institucija u RS i njihovog neadekvatnog reagovanja po pitanju vitalnih tema u ovoj krizi. Mnogobrojni zahtevi za akciju, saradnju i dijalog koje smo upućivali na adrese više institucija ostali su nerazmotreni ili bez odgovora. Smatramo da je dužnost sektorskih institucija da se oglase ili bar reaguju i postupaju po zakonu i svojim statutima. Insistiramo:

 
3.5.1. Da po zakonu borbom protiv epidemije treba da rukovode ministar zdravlja, Republička stručna komisija i Zavod za javno zdravlje (Institut za javno zdravlje Srbije “Batut”).

Takođe, pomenutim nadležnim organima uopšte ne treba ni vanredno stanje, niti bilo kakva procedura koja se vezuje za vanredno stanje da bi donosili odluke. Po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, nadležnim organima (u koje ne spada KŠ) dovoljno je proglašenje epidemije, te iza toga vanredne situacije (a ona je na snazi od samog početka epidemije). Takvim poigravanjem sa zakonima, terminima, lošim izborom epidemioloških mera, te konstantnim zakasnelim reakcijama, KŠ direktno utiče na veliki broj preminulih i zaraženih, čak i ako prihvatimo zvanične brojeve kao istinite.

 
3.5.2. Da profesionalne i staleške organizacije (Srpsko lekarsko društvo, Lekarska komora Srbije, odgovarajuća strukovna udruženja), kao i pet medicinskih fakulteta, njihove katedre, naučna veća i drugi organi, te Zdravstveni savet Srbije kao najviše savetodavno telo u zdravstvenom sistemu Srbije, postave pitanje odgovornosti svojih članova, koji sumnjama, izvrtanjem činjenica, neistinama, ksenofobijom i idejama o svetskoj zaveri direktno ugrožavaju zdravlje građana. Da osmisle i koordiniraju hitne akcije i izađu u javnost sa jasnim porukama.
 
3.5.3. Da se postavi pitanje odgovornosti organa i pojedinaca zbog krivičnog dela ponavljanog nepostupanja po zdravstvenim propisima u toku epidemije (čl. 248 Krivičnog zakonika), što se posebno odnosi na lekare na vakcinalnim punktovima koji odvraćaju građane od vakcinacije mimo protokola i lekare koji propisuju neodobrene lekove, van zvaničnog protokola lečenja.
 
3.5.4. Da KŠ preuzme odgovornost za tekući epidemijski talas, poštuje naučna saznanja, ne bavi se kalkulacijama sa političkim efektima preduzetih mera, uvažava iskustva drugih evropskih zemalja čije su protivepidemijske mere pokazale svoju delotvornost.
 
3.5.5. Da se stručnoj javnosti redovno daju na uvid izveštaji rada KŠ, Republičke komisije za borbu protiv zaraznih bolesti (ukoliko takva uopšte postoji i radi).

 


4. Autori po azbučnom redu:

dr Miloš Bojović, prof. dr Dragan Delić, dr Bojan Dereta, dr Milan Dobrić, dr Predrag Dugalić, prof. dr Milan Đukić, dr Anđela Gavrilović, prim. dr Verica Lela Ilić, Aleksandar Jovičić, Milica Kralj, dr Vanja Kuljanin, dr Uroš Lazarević, doc. dr Emina Milošević, prof. dr Aleksandar N. Nešković, dr Rade Panić, prim. dr Slavica Plavšić, dr Dragoslav Popović, dr Ivana Prokić, prof. dr Zoran Radovanović, dr Miroslav Tomović, prof. Vesna Rakić Vodinelić, prof. dr Lidija Ristić, prof. dr Slobodan Savić, prof. Oliver Tošković, dr Vuk Vučić, prof. dr Saša Živić

5. Podrška ovoj strategiji

Ova strategija objavljena je uz finansijsku pomoć Evropske unije. Za sadržinu ove strategije isključivo je odgovorno udruženje “Ujedinjeni protiv kovida” i ta sadržina nipošto ne izražava zvanične stavove Evropske unije.

Ukoliko želite da podržite ovu strategiju:
– kao pojedinac ostavite svoje ime i prezime ispod u peticiji
– kao inicijativa ili organizacija pišite nam na ujedinjeni.protiv.kovida@gmail.com

Ovu strategiju su podržale sledeće inicijative i organizacije:

Nacionalna koalicija za decentralizaciju (NKD)

Grupa 484

Fondacija Jelena Šantić

“Podrinske” Šabac

Asocijacija DUGA

Društvo za razvoj kreativnosti

Žene za mir – Leskovac

Centar Biopolis

Fondacija “Sloboda štampe”

iRevolucija

Fondacija Iskorak

Incest trauma centar – Beograd

Beogradski centar za ljudska prava

Novi Optimizam

Biro za društvena istraživanja (BIRODI)

Odbor za ljudska prava Niš

Centar za održive zajednice iz Novog Sada

Građanske inicijative

Kvalitetno pokrećemo zajednicu, Užice

Nova mreža, Niš

Društvo za održivu budućnost – Koraci

Udruženje žena “Lav” iz Pirota

Regionalna informativna agencija JUGpress

Nova Naša reč

Evropski pokret u Srbiji

Nacionalna asocijacija nastavnika/ca Građanskog vaspitanja i saradnika

Media & Reform centar Niš

FemPlatz

Impuls Tutin

Roma world

Roma Centar Kragujevac

Urban-In, Novi Pazar

Glas građana Šumadije

Novi magazin

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS)

IstMedia

Ujedinjeni naučnici protiv Covid-19

Organizacija PIN (Psychosocial Innovation Network)

Timočki omladinski centar (TOC)

Peticija podrške

Signings

0

Goal

0


PODRŽITE RAD UPK

8 thoughts on “Strategija suzbijanja epidemije virusa korona u Republici Srbiji i njenih posledica – predlog zdravstvenim vlastima”

  1. vrlo dobro promišljeno i detaljno. hvala vam što mislite o bezbednosti građana srbije, kao i globalnoj bezbednosti

  2. Vreme je da se preduzmu konkretna rešenja! Edukacija je ključna uz doslovnu primenu mera bez izuzetaka, naročito se to odnosi na političku scenu, skupove, koncerte. Neophodne su kovid propusnice na 24č. Procesuirati širioce dezinformacija, ne manipulisati sa podacima o broju zaraženih i preminulih zarad rejtinga vlasti, životi i zdravlje trebaju biti u prvom planu. Iznositi tačne podatke i prognoze i vraćati poverenje u zdravstvo.
    Edukacija, edukacija, edukacija! Sa pažljivo biranim rečima, objašnjenjima i preciznim uputstvima.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *