Povodom besmislica koje su u dnevnom listu Danas iznete na račun profesora Zorana Radovanovića, od strane osobe iz čijih tekstova se jasno vidi da nema dovoljno znanja ni razumevanja za materiju o kojoj polemiše, osećamo potrebu da javno, uprkos protivljenju uvaženog profesora, ukažemo na nekoliko činjenica.
Davanje javnog prostora, osobama koje se u naučnom i medicinskom svetu uz veliku dozu suzdržavanja ne mogu nazvati drukčije sem opskurnim, je jedan od osnovnih problema ove pandemije.
Mišljenja i stavovi o nečemu što se naziva antivakcinalni pokret, i svemu onom što uz to ide, među pristojnim i obrazovanim svetom, se ne razlikuju previše. Razlikuju se, pak, odnosi prema toj skupini koja negira život sam u suštini, a među kojima nažalost, ima i ljudi sa diplomama medicinskih fakulteta. Jedni misle da im svaka rasprava sa njima daje legitimitet i da ih treba ignorisati, profesor je stava da ih treba raskrinkavati. I on to vrlo uspešno radi. Svakom pismenom čoveku to je jasno, na prvo čitanje. Njemu ne treba pomoć u tome.
Teško da u javnom životu ove zemlje, a naročito među intelektualcima, postoji osoba koja je na angažovaniji način ukazivala na naučne istine crpeći ih, pre svega, iz svoje kompetencije. U ovim teškim vremenima nastavio je, uprkos godinama, da to radi sa energijom koju nema većina, jer je važno i u krajnjem ishodu spašava mnoge živote. Njegova spremnost i angažovanost u ovim vremenima predstavlja visoko podignutu lestvicu za sve nas.
Slušajući profesora Radovanovića i čitajući njegove tekstove, učimo epidemiologiju i dalje. Ali učimo i o hrabrosti, o imanju stava, o želji da se ljudima pomogne. Zato je on jedan od Učitelja generacija lekara ove zemlje i jedan od nažalost nevelikog broja preostalih Čuvara Vatre srpske medicine.
On će svoje borbe nastaviti i dalje. Ali ne sam.
Hvala Vam dragi profesore, i naklon do poda.
Ujedinjeni protiv kovida